Otmice za otkupninu - ekonomska motivacija učestalija od ideološke

Otmice za otkupninu - ekonomska motivacija učestalija od ideološke Datum objave: 10.04.2017.

Iako su otmice stranih državljana od strane terorističkih skupina medijski atraktivne, čime se stvara dojam da iza većine njih stoji ideološka motivacija, podaci iz proteklih godina pokazuju drugačije stanje. Globalnim trendovima u otmicama ne dominiraju teroristi već kriminalne skupine, piše Nicola White iz tvrtke Control Risks. Takve skupine u prosjeku izvode 80% ukupnih otmica svake godine, a primarni cilj im je zarada. Odabiru se žrtve za koje se procjenjuje da su u mogućnosti platiti zadovoljavajuću otkupninu, te koje se mogu oteti uz prihvatljivu razinu rizika.

Otmice izuzetno imućnih pojedinaca su rijetke. Iako je potencijalna dobit u takvim slučajevima visoka, visok je i rizik, što takav poslovni model čini manje atraktivnim i teže održivim. Umjesto toga, većina otmičara usvaja dugoročnu strategiju otimanja žrtava sa srednje visokim prihodima, a zarada se ostvaruje brzim, uzastopnim otmicama i iznuđivanjem otkupnina. Otmičari ne pokazuju posebne preference za bilo koji pojedinačni sektor: tijekom 2016. godine otimane su osobe iz najmanje 54 različite djelatnosti. Iako se ponekad čini da su novinari ili radnici u petrokemijskoj industriji češće mete, to je uglavnom posljedica njihove veće koncentracije u rizičnim područjima. Štoviše, otmičari uglavnom biraju mete sukladno vidljivim pokazateljima imućnosti, te često saznaju za koju tvrtku oteta osoba radi tek nakon što je otmica već izvršena. Lokalno stanovništvo svugdje čini najveći postotak žrtava otmice, budući da su znatno zastupljeniji i najčešće slabije zaštićeni od stranih državljana.

Operativni kapaciteti pojedinačnih kriminalnih skupina igraju odlučujuću ulogu u procesu odabira žrtve; ozbiljnije skupine mogu se odlučiti na složenije otmice, ali svima je cilj postizanje uspjeha uz što manje rizika. Tvrtke koje ulažu u preventivne sigurnosne mjere, poput primjerenih edukacijskih programa za svoje zaposlenike, povećavaju vjerojatnost da otmičari zaobiđu njihove radnike i okrenu se prema lakšim metama.

Naravno, ideološki motivirane otmice i dalje su stvarni rizik, posebice u područjima gdje terorističke skupine kontroliraju dijelove teritorija van dosega državnih vlasti, gdje se otete osobe mogu držati mjesecima, pa čak i godinama. U takvim slučajevima primarni faktor odabira uglavnom je zemlja iz koje žrtva potječe. Otmice stranih državljana privlače veću međunarodnu pažnju i time olakšavaju otmičarima ostvarivanje njihovih financijskih ili ideoloških ciljeva.

Ne postoji univerzalna strategija kojom se rizik od otmice može smanjiti. Preventivne mjere je nužno oblikovati sukladno rizicima karakterističnima za područje u kojem tvrtka djeluje. U Meksiku, na primjer, „klasične“ otmice stranih državljana su vrlo rijetke, te su činile manje od 1% od svih slučajeva zabilježenih tijekom prošle godine. No popularne su takozvane brze otmice, pri kojima otmičari zadržavaju žrtvu samo onoliko vremena koliko je potrebno da ista podigne što više gotovine s bankomata. Stranci su omiljene mete takvih otmica, kao i „virtualnih“ otmica gdje se otmičari samo pretvaraju da su oteli svoju žrtvu kako bi na brzinu izvukli novac od njihovih bližnjih ili poslodavaca. Poznavanje i razumijevanje specifičnosti otmičarskih taktika i motivacija ključ je uspješnog razvoja preventivnih procedura, a sve počinje od prihvaćanja činjenice da su i „obični“ ljudi potencijalne mete otmičara.

Izvor: http://riskmap.controlrisks.com/evolving-threats/targeting-kidnap-for-ransom/

Pripremio: Aleksandar Pašagić