Normativno uređenje internih istraživanja

Normativno uređenje internih istraživanja Datum objave: 25.03.2017.

Sve veći broj poslovnih subjekata provodi interna istraživanja u cilju zaštite svog poslovanja. Za interna istraživanja neki poslovni subjekti koriste vlastite resurse, dok drugi angažiraju vanjske pružatelje usluga specijalizirane za privatna istraživanja. U praksi se često postavlja pitanje pravnog osnova internih istraživanja u poslovnim subjektima, a posebno ovlasti internih istražitelja.

Pojam interna istraživanja nije normativan, što znači da ga ne određuje neki propis kojeg je donijela država, već je on kolokvijalni. Pojmovi koji su sinonimi ili slični navedenom su interne istrage i korporacijske istrage, ali ima i drugih.

Pojmom se hoće izraziti pravo poslovnog subjekta da on sam kriminalistički istražuje postupanja zaposlenika i stranaka radi otkrivanja zabranjenih radnji u sklopu svojeg poslovanja. Zabrane o kojima je riječ mogu biti istaknute od države (kaznena djela i prekršaji) ili od samog poslovnog subjekta (disciplinski delikt). U pravilu zabrane istaknute od države istovremeno uvjetuju i disciplinsku odgovornost koja dakle može biti kumulativna.

Temeljno pravilo privatne zaštite, u koju pripadaju i interna istraživanja, jest mogućnost djelovanja u području kojeg ne pokriva država. No, važno je naglasiti kako država ne može uvijek i svuda nadzirati i da poslovni subjekti (oštećenici) u skladu sa svojim potrebama i mogućnostima bdiju nad svojim interesima te slučajno ili ciljano otkrivaju protuzakonitosti za čiji je progon nadležna država. Članak 21. st. 2. Zakona o uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (Narodne novine, br. 76/09, 116/10, 145/10, 57/11, 136/12, 148/13) propisuje: "Sva tijela državne vlasti i sve pravne osobe koje u svojem djelokrugu ili u obavljanju svoje djelatnosti saznaju za okolnosti i podatke koji upućuju da je u pravnom prometu imovina stečena kaznenim djelom, posebno ako postupanje s ostvarenim financijskim sredstvima ili imovinom ukazuje na pranje novca ili na prikrivanje te imovine, dužne su bez odgode o tim okolnostima i podacima obavijestiti državnog odvjetnika."

Načelno nema nikakve dvojbe da poslovni subjekti u svojem sastavu imaju posebne poslovne jedinice koje se ili će se baviti sigurnošću i koje će ciljano istraživati pojedine poslovne procese ili ponašanja radi utvrđivanja jesu li oni u skladu sa zahtjevima pravnog poretka i poslovnom politikom subjekta.

Predmet razmatranja jest normativni okvir u Republici Hrvatskoj koji sadrži mogućnosti za interne istrage, te ovlasti koje interni istražitelji imaju u takvim istraživanjima.

Normativni okvir o kojem je riječ ima tri aspekta. Prvi je u isključivoj nadležnosti države, to su propisi kaznenoga prava. Drugi je također u nadležnosti države, ali ga država upućuje privatnom sektoru, to su propisi koji uređuju privatnu zaštitu. Treći aspekt čine akti poslovnih subjekata koji uređuju poslove i ovlasti osoba koja se bave privatnim istraživanjima.

Propisi kaznenog prava koji su bitni za privatna istraživanja

Od općih propisa treba istaknuti Zakon o kaznenom postupku i Kazneni zakon. Zakon o kaznenom postupku ističe obvezu prijavljivanja kaznenih djela svakoj osobi, a na poseban način pravnoj osobi.  U slučaju kršenja navedenih odredbi Zakona o kaznenom postupku Kazneni zakon propisuje odgovornost za "Neprijavljivanje pripremanja kaznenog djela" i za "Neprijavljivanje počinjenog kaznenog djela". Kad se poduzimaju interne istrage prikupljaju se i obrađuju osobni podaci kako zaposlenika tako i drugih osoba zbog čega je nužno postupati sukladno propisima o zaštiti osobnih podataka. Kršenje navedenih propisa, osobito zlouporaba osobnih podataka uzrokuje odgovornost među kojima je najteža ona za kazneno djelo "Nedozvoljene uporabe osobnih podataka".

Specifična normativna osnova koju propisuje država za interna istraživanja

Kada govorimo o normativnoj osnovi internih istraživanja u poslovnim subjektima onda u vidu moramo imati dvije grupe propisa. Prva grupa su propisi Zakona o privatnim detektivima i njemu pripadajući podzakonski akti, a drugi je Zakon o radu.

Zakon o privatnim detektivima

Navedeni propis je pozicioniran na prvome mjestu iako to ne mora biti tako obzirom na to da interna istraživanja mogu poduzimati i posebne organizacijske strukture samog poslovnog subjekta koje nisu u režimu razmatranog Zakona.

Privatni detektiv smije prikupljati obavijesti i informacije od osobe koja mu ih je voljna dati. On ovlašćuje privatnog detektiva na traženje određenih podataka. Pogrešno je govoriti o prikupljanju obavijesti i informacija. Osoba od koje traži podatke nije ni u kakvoj obvezi davanja podataka. Okolnosti koje mogu biti povod za prikupljanje obavijesti i informacija taksativno su nabrojene u zakonu.

Privatni detektiv prikupljanjem obavijesti i informacija iz razmatranih propisa Zakona ne smije ometati obavljanje poslova iz djelokruga tijela državne vlasti. Obavljanje poslova privatnog detektiva može koincidirati s obavljanjem poslova državnih tijela. Jasnu granicu između vremena postupanja i djelokruga državnih tijela i privatnog detektiva nije moguće jednostavno normativno izraziti. Diferencijacija nadležnosti i vremena postupanja između oba sektora može biti rezultat povijesnog razvoja, načelnih odluka određenih tijela i dr. Problem je lakše rješiv kada je poznato da državno tijelo poduzima određenu radnju, međutim mogući su slučajevi da privatni detektiv poduzima tipičnu aktivnost i da ne zna za sličnu aktivnost državnog tijela. Nisu za isključiti primjeri da oba sektora poduzimaju aktivnosti i da samo po sebe ne nastaje smetnja državnog tijela. U svim slučajevima gdje koincidiraju radnje privatni detektiv je dužan priznati primat državnom tijelu. To znači odustati od poduzimanja daljih aktivnosti kad mu na to skrene pozornost službena osoba državnog tijela ili kad je iz samog postupanja privatnog detektiva očigledno da to ometa obavljanje poslova iz djelokruga tijela državne vlasti.

Zakon o radu

Normativni okvir internih istraga kao takav ne postoji na razini javnoga prava. O dopustivosti pojedinih postupaka prema zaposlenicima i trećim osobama možemo zaključivati temeljem općih propisa o radu i drugih akata koji su doneseni temeljem Zakona o radu. U vezi s predmetom razmatranja Zakon o radu sadrži više propisa koji su rukovodeći u odnosu poslodavca i zaposlenika kao i za područje internog uređenja međusobnih odnosa. Prvi propis odnosi se na poštovanje dostojanstva radnika, a drugi na prikupljanje osobnih podataka.

Druga razina propisa su interni akti poslovnih subjekata o privatnim istraživanjima.

Interni propisi poslovnog subjekta su temelj rada za postupanje istražitelja. U internom propisu o organizaciji poslovnog subjekta i sistematizaciji radnih mjesta, uz organizacijsku cjelinu kojoj pripadaju te opis njenih poslova, upisana su i radna mjesta i opisi poslova istražitelja. Ovlasti postupanja i odgovornost organizacijske cjeline kojoj pripadaju (poslovna/korporativna sigurnost), kao i ovlasti i odgovornosti istražitelja, detaljnije su definirane u internim propisima koji se odnose na interne istrage. Organizacijska struktura nositelj je internih istraga i ostalih sigurnosnih politika koje propisuju njezino područje odgovornosti, čije kršenje često i dovodi do internih istraga. Cjeline s kojima se ona bavi odnose se na:

a) opću sigurnost,

b) IT/NT sigurnost,

c) informacijske sigurnosti i zaštite podataka,

d) fizičke sigurnosti,

e) politiku sigurnosti u području ljudskih resursa,

f) zaštite osoba i imovine i sl.).

Politike internih istraga daju temelj ovlasti postupanja poslovne/korporativne sigurnosti unutar poslovnog subjekta. Njihov cilj je osiguranje profesionalne provedbe internih istraga u skladu s postavljenim minimalnim obvezujućim standardima kvalitete, na razini cijele poslovne organizacije. Sigurnosni zahtjevi vezani uz interne istrage, dokument su niže razine koji pruža detaljnije smjernice postupanja pri internim istragama. Pojedini dokumenti kojih se istražitelji moraju pridržavati u svome radu specifični su i namijenjeni samo istražiteljima. Takvi interni priručnici za istražitelje propisuju primjerice kako obavljati intervju s osumnjičenikom, kako napisati i strukturirati finalno izvješće za upravu društva, menadžment i sl. Ti dokumenti klasificirani su kao povjerljivi i ne objavljuju se u internim glasilima tvrtke te nisu dostupni ostalim zaposlenicima.

Važno je naglasiti da već prije spomenuti propisi Zakona o kaznenom postupku kao i Zakona o radu predstavljaju neprekoračivi limit u tim odnosima. Zakon o privatnim detektivima je u tom smislu irelevantan, iako određena stajališta toga propisa mogu biti koristan ''smjerokaz" ovlaštenicima za interne istrage.

Ovlasti internih istražitelja na internoj razini uređeni su tako da su nabrojene ovlasti internih istražitelja s osloncem na obvezu poštivanja dostojanstva čovjeka i osobnih podataka, što je izrijekom naglašeno i u Zakonu o radu.

Kao i kod zakonskih propisa, nepoznavanje internih akata, radnika ne oslobađa odgovornosti, s obzirom na to da su svi objavljeni na oglasnoj ploči ili Intranetu tvrtke i distribuirani svim poslovnim jedinicama. Svrsishodno je u ugovoru o radu uvrstiti obavezu radnika da se upozna i pridržava ključnih internih propisa u koje spadaju i sigurnosne politike i standardi. Na taj način se poslovni subjekt pravno osigurava da nema radnika koji može tvrditi da nije upozoren na obvezu poznavanja sigurnosnih politika i procedura te njihovu primjenu u svakodnevnom radu.

Ono što je zamjetno u aktima poslovnih subjekata jest vješto skrivanje internog stajališta o kaznenom djelu, osobito korupciji. U većini akata je jasno naznačena obveza obavještavanja tijela formalnog nadzora o otkrivenom kaznenom djelu. Ali je prije toga navedeno koja razina rukovoditelja daje nalog za internu istragu obzirom na visinu počinjene štete? Ovdje se zrcali pravi smisao internih istraga, koji nije otkrivanje kaznenih djela, već štete za poslovni subjekt pri čemu je kaznena odgovornost drugorazrednog značenja.

Zaključno, razmatranje o normativnim aspektima internih istraga u poslovnim subjektima u Republici Hrvatskoj ukazuje na slijedeće:

  • Privatne istrage u poslovnim subjektima uređene su internim aktima „većih poslovnih subjekata" (koji imaju veći broj zaposlenika, društveno su i gospodarski značajniji, imaju više imovine i sl.).
  • Propisi kaznenog prava obvezuju na prijavu kaznenih djela poslovnih subjekata i njihovih odgovornih osoba.
  • Propisi o privatnim detektivima iako nisu izravna osnova privatnim istraživanjima u poslovnim subjektima ipak daju smjerokaz i zaposlenicima koji obavljaju takve poslove.
  • Značajni propis za interne istrage je Zakon o radu koji sadrži odredbu o poštivanju dostojanstva radnika i postupanje s osobnim podacima.
  • Poslovni subjekti mogu koristiti privatne detektive i druge vanjske pružatelje specijaliziranih usluga. 

Autor: prof. dr. sc. Petar Veić

Predstojnik katedre Kaznenog postupovnog prava Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci.