Povijest poslovno-obavještajne djelatnosti u hrvatskom gospodarstvu

Široj, ali i stručnoj javnosti nepoznata je činjenica da je u strukturi hrvatskog gospodarskog sustava, još prije više od 120 godina, postojala samostalna gospodarska grana pod nazivom "privredna informaciona grana". Nositelji ove djelatnosti bile su poslovne ogranizacije u formi privatnih tvrtki (agencije) ili stručnih službi koje su se ustrojavale i djelovale unutar domaćih gospodarsko-interesnih udruženja (primjerice, Udruženje izvoznika voća i povrća (1933.), Centralni odbor drvarskih privrednika kraljevine Jugoslavije (1935.)).

Njihova osnovna svrha bila je obavještavati ili izvještavati tadašnje zainteresirane poslovne subjekte o konjunkturi domaćeg i stranog tržišta. Bili su specijalisti za prikupljanje raznovrsnih, unaprijed naručenih, trgovačkih informacija koje su služile kao pomoć zainteresiranom klijentu u donošenju poslovnih odluka (smanjene rizika ulaganja, kreditiranja, sklapanje potencijalnog partnerstva, prodaja robe na veresiju, prodaja sirovine i slično).

Ovisno o poslovnom interesu klijenta i njegovoj niši poslovanja, postojale su tri kategorije informacija koje su se naručivale za prikupljanje:

• Informacije o fizičkim osobama - uključivale su saznanja o društvenom ugledu, saznanja iz prošlosti i sadašnjosti, nasljednicima, imovini, društvenim vezama i sl.
• Informacije o poslovnim subjektima - saznanja o poslovnoj praksi, duljini poslovanja, vlasničkoj strukturi, vrijednost tvrtke, solventnosti, izvorima financiranja, dugovanja, povezanosti s drugim tvrtkama, stečajevi i sl.
• Informacije o tržištu – uključivale su podatke o kretanju cijena na tržištu i njihovoj tendenciji, pravilima poslovanja određenog tržišta, sigurnost dovoza robe, međusobna povezanost banaka, utjecaj stranog kapitala, stanje vanjske i unutarnje trgovine određene države i sl.

 Prve tvrtke ove vrste nazivale su se izvjestovnice (u nekim izvorima spominju se kao izvjestione ili obavjestnice). Kasnijih godina, posebice u dvadesetim i tridesetim godinama 20. stoljeća, djelovale su i oglašavale se pod različitim nazivima: informacioni zavod, informacijski ured, informaciona služba, obavještajni zavod, trgovačko-informaciona služba i slično. Na području Slovenije djelovale su kao trgovačke poizvedovalnice, dok su u Srbiji bile poznatije kao informacioni biroi.

Da bi prikupili naručene informacije za klijenta, naravno da su morali imati pristup različitim izvorima iz kojih bi crpili saznanja, oblikovali ih u izvještaje, te ih prodavali kao pruženu uslugu.

U ono vrijeme, vrlo slično kao i danas, informacioni zavodi koristili su sljedeće vrste izvora:

• vlastite poslovno-prijateljske veze
• vlastite korespodente (dopisnici ili agenti) u tuzemstvu i inozemstvu
• javno dostupne trgovačke registre, gruntovne urede, pojedine porezne registre
• domaće i strane novine i časopisi (pretplate)
• poslovni adresari, državni i stručni bilteni i almanasi
• sudski arhivi i arhivi obraničkih sudova (današnji sudovi časti)

Logo najstarije privatne agencije ove vrste Izvjestovnica Viktor Selinger i sin, Zagreb, Ilica 26 – utemeljena 1892. u Slavonskom Brodu, ujedno i najdugovječnija domaća tvrtka koja je egzistirala punih 49 godina, sve do 1942.  

U ediciji Bilten trgovačkih informacija (Trade information bulletin) koji je izdavala vlada SAD-a ova tvrtka ocjenjena je kao "tvrtka sa dobrom reputacijom" (Bilten iz 1924., 1932. i 1937. godine).

U New Yorku 1841. osnovana je prva komercijalna izvještajna agencija pod imenom Mercantile Agency. Nešto kasnije, 1859. preuzima je Robert G. Dun, te tvrtka djeluje pod imenom R.G. Dun & Company. Svoje ekspoziture imala je u Zagrebu i Beogradu.

Upravo prema uzoru na američku i europsku praksu i u Hrvatskoj su se počele osnivati istovrsne agencije.

Nakon uspostave Nezavisne države Hrvatske u travnju 1941., ustaški režim konfiscira imovinu i cijeli informacijski fundus Izvjestovnice Viktor Selinger i sin te formira Obavještajni zavod Croatia.

Prikupljanje, arhiviranje i distribucija trgovačkih informacija bila je vrlo tražena i unosna gospodarska djelatnost koja se na ovim prostorima održala vrlo kratko, svega 50-ak godina (od kraja 19. do prve polovice 20. stoljeća). Počela se razvijati u doba Austro-Ugarske, egzistirala je kroz razdoblje Kraljevine SHS, Kraljevine Jugoslavije, djelomično se održala u fašističkoj NDH, a iz hrvatskog gospodarskog sustava sasvim nestaje u poslijeratnoj Jugoslaviji. Naime, nakon Drugog svjetskog rata, u Hrvatskoj se mijenja političko-gospodarski sustav koji više ne prepoznaje privatno vlasništvo, a samim time nestaje potrebe za očuvanjem poslovne sigurnosti privatnog kapitala, pa posljedično nestaje i potreba za ovom vrstom gospodarske djelatnosti.

Istražio, autor

Ivica Bukovac